Saudijska Arabija pod kraljem Salmanom: Kako izgledaju zemlja i njeni unutarnji procesi u rukama obitelj al-Saud

Smrt kralja Saudijske Arabije Abdulaha bio je očekivani događaj. Već tjednima je zasjedalo Obiteljsko vijeće al-Saud, svakako jedne od najmoćnijih obitelji svijeta. Na tim zasjedanjima odlučeno je da će kralja naslijediti njegov polubrat, novi kralj 77-godišnji Salman. Drugi Abdulahov polubrat Mugrin je postao princ prijestolonasljednik, čime se već tradicionalno osigurava vlast u naftom najbogatijoj zemlji svijeta i državi u kojoj se nalaze dva najveća svetišta islama – Meka i Medina. Kralj Salman će se morati suočiti s drugačijom zemljom nego Abdulah kad je preuzeo tron. Nove geopolitičke prilike, konkurencija u naftnoj proizvodnji, rast standarda ali i potrošnje stanovništva, te jačanje protuvladinih stavova i poveznica s vehabijskom sektom izazovi su koji će zahtijevati laganu promjenu tradicionalne politike Saudijske Arabije.

Arabija jest saudijska jer njome vlada obitelj al-Saud. Osnivač ove moćne dinastije je Abdulaziz al Saud. On svoje porijeklo vuče do lokalnog šeika Sauda bin Muhamada, koji je vladao područjem oko današnjeg Rijada sredinom osamnaestog stoljeća. Njegov sin Muhamed primio je pod svoju zaštitu propovjednika vrlo konzervativne linije islama. On se zvao Muhamad bin Abdul Vahab, a njegova linija se od tada naziva vehabizmom. Partnerstvo Sauda i Vahaba rezultirala je zajedničkom vlasti nad cijelom zemljom sve do danas. Saudijska Arabija je u svom temelju spoj apsolutne monarhije i vehabitske teokracije. U toj simbiozi monarh ima pravo vladati, ali ne može krenuti protiv ultrakonzervativnog svećenstva (uleme). Od svog osnutka, Kur'an je služio kao neslužbeni osnovni zakon, a 1992. kralj Fahd i službeno je obznanio da su Kur'an i Suna ustav zemlje. Pridržavanje ustavnih vrijednosti odnosno Kur'ana nadgleda ulema, glavni muftija i vijeće islamskih stručnjaka, te vjerska policija, koja djeluje uz uobičajenu državnu policiju. Ta simbioza uspjela je 1912.nastankom Ihvana (bratstva) koje je okupljalo nomadska plemena odana klanu al-Saud koja su osvojila Arabiju u ime vehabizma. Od 1927. Abdulaziz vlada kao kralj Hedžaza i Nedžda, dviju provincija koje su srce Arabije, a od 1932. vlada i novom zemljom imenom Saudijska Arabija. Imao je četiri žene, četiri konkubine, te 44 sina od kojih ga je 35 nadživjelo i koji tvore srž monarhije. Državnu upravo dao je svojim sinovima i rođacima te tako uspješno uspostavio nadzor ne davajući nikome dovoljno moći da može ugroziti tron ili zahtijevati pravo nasljedstva. Sve se temelji na izgradnji konsenzusa po pravilima tradicije plemenske demokracije. Uz to, veliki koraci koje je saudijsko kraljevstvo radilo tijekom svog postojanja morali su dobiti privolu uleme putem fetve. Ibn Saud je umro 1953. te je na isti dan kraljem postao prijestolonasljednik princ Saud, koji je istog dana za svog nasljednika imenovao princa Fajsala. Ovaj presedan postao je običaj za svako drugo nasljedstvo u povijesti kraljevstva.