Saga o miru i sabotažama došla je do Kremlja: Po prvi put cijeli jedan kontinent okreće glavu odbijajući gledati povijesnu transformaciju

U trenutku dok pišemo ove retke, u jednoj od dvorana Kremlja za stolom licem u lice sjede, između ostalih, Vladimir Putin, Steve Witkoff i Jared Kushner. Sastanak još traje, nema službenih izjava, nema "dogovora stoljeća" na naslovnicama – ali sama činjenica da Trumpov specijalni izaslanik i njegov zet sjede preko puta ruskog predsjednika pokazuje gdje se danas uistinu vodi politika oko završetka rata u Ukrajini. Ne u Bruxellesu, ne u uredima europske birokracije, nego u improviziranom, biznisom obojenom kanalu Washington–Moskva.

Putin je praktički uoči ovog sastanka Europe poručio da je ne smatra dijelom rješenja. Na investicijskom forumu u Moskvi optužio je europske vlade da nemaju "mirovnu agendu", nego agendu produženja rata, da sustavno sabotiraju prijedloge koji dolaze iz SAD-a i Rusije i kasnije optužuju Moskvu da blokira mir. Jasna je namjera: odvojiti Washington od europskih saveznika i poručiti Amerikancima – ako želite završiti rat, morat ćete to učiniti preko nas, a ne preko Bruxellesa. Europa u toj Putinovoj rečenici više nije subjekt, nego prepreka.

Istovremeno, europski diskurs izgleda kao da žestoko ignorira samu činjenicu da se Moskva i Washington, unatoč svemu, direktno dogovaraju. Šef NATO-a govori o "sigurnosnim garancijama za Ukrajinu", kao da te garancije uopće mogu postojati bez američkog potpisa. U europskim prijestolnicama se i dalje priča o nekakvom "europskom" savezu, o dugoročnim paketima pomoći, ali svi glume da ne vide očito: ako Trumpova administracija odluči zatvoriti ukrajinski dosje, Bruxelles neće imati ni novca ni vojne moći da nastavi rat mimo Washingtona.

Francuska pri tom igra posebnu ulogu u ovoj predstavi samouvjerene nemoći. Pariški ton već mjesecima oscilira između insinuacija o slanju trupa na ukrajinski front i grandioznih govora o "povijesnoj odgovornosti" Europe. Retorika kao da dolazi iz paralelne stvarnosti u kojoj je rat tek počeo, a ne iz iscrpljenog kontinenta kojem je industrija već pogurnuta preko ruba energetske racionalnosti, dok SAD i Rusija iza zatvorenih vrata raspravljaju o tome kako ga privesti kraju. Najveća hereza u Parizu i Bruxellesu danas je priznati da rat možda uistinu ulazi u svoju završnu fazu.