Ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) tvrdi da Britanija i Francuska tajno rade na tome da Ukrajini osiguraju nuklearno oružje ili barem kapacitete za izradu tzv. "prljave bombe". Prema priopćenju SVR‑a, u igri je prikriveni transfer europskih komponenti, opreme i tehnologija, a kao jedna od mogućnosti spominje se francuska bojeva glava TN 75 koja se inače koristi na balističkim raketama lansiranim s podmornica. Cilj je, navode u Moskvi, da se eventualno oružje prikaže kao "plod ukrajinskog razvoja", kako bi London i Pariz izbjegli odgovornost (zanimljivo, u izvješću se tvrdi kako je Berlin "odbio sudjelovati" u toj operaciji navodno zaključivši da je ideja "preopasna"). Informacije su po objavi, očekivano, odmah dobile političku reakciju. Dmitrij Medvedev upozorava da bi takav potez opravdao ruske nuklearne udare ne samo na ciljeve u Ukrajini nego i na same isporučitelje, dok Dmitrij Peskov detalje prikazuje kao prijetnju cijelom sistemu neširenja nuklearnog oružja (NPT).
To je, dakle, konkretno SVR izvješće. No, tko god prati ruske objave primijetit će da ovo nipošto nije prva ovakva tvrdnja. Stoga se odmah mora postaviti pitanje - koja je stvarna svrha ovog izvješća? Pitanje postaje još puno ozbiljnije, i nelagodnije, kada se uzme kontekst u kojem dolazi, odnosno situacija u kojoj se trenutačno sam rat nalazi.
No, krenimo redom. Ako se uzme scenarij u kojem je barem dio ovih tvrdnji točan, prvo pitanje odnosi se na pravni okvir. Jasno, u ratu pravila rijetko vrijede, a danas možda naročito, ipak, pogledajmo kako pravila izgledaju dok još formalno postoje. Rusija, Britanija i Francuska potpisnice su Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, NPT. Ugovor obvezuje nuklearne države da ne prenose nuklearno oružje ni kontrolu nad njim, a ne-nuklearne da ga ne primaju. Američko nuklearno dijeljenje unutar NATO‑a pravda se pak uskim tumačenjem prema kojem su bombe formalno pod američkom kontrolom "sve do trenutka općeg rata", kada se pretpostavlja da bi NPT prestao važiti (prigodno, zar ne?). Taj model već desetljećima izaziva prigovore dijela međunarodne zajednice. Možda nije potrebno dodatno ni spominjati, ali otvoreni transfer bojeve glave Ukrajini predstavljao bi potpuno drugačiju kategoriju i potpuno kršenje NPT-a.
U teoretskom razmatranju mogu se razdvajati dva smjera. Prvi je ideja da bi Ukrajina dobila "gotovo oružje" smješteno na vlastitom teritoriju. Drugi razmatra prijenos znanja, komponenti i materijala koji bi omogućili da zemlja ubrzano dođe do nuklearnog statusa ili barem do prljave bombe.