Američke intervencije posljednjih desetljeća najčešće se javnosti prodaju kroz jezik ljudskih prava, stabilnosti, sigurnosti plovnih putova i borbe protiv "opasnih režima". Ispod te službene razine djeluje tvrđi sloj geopolitičke stvarnosti u kojem energenti i valuta tvore jedinstven sustav moći. Tko nadzire naftu, rute opskrbe i valutu u kojoj se ta nafta plaća, taj dobiva pristup globalnim "viškovima kapitala", jeftinijem zaduživanju i golemom političkom pritisku nad ostatkom svijeta. U tom smislu nafta nije samo roba. Ona je nosač potražnje za dolarom i jedan od glavnih mehanizama preko kojih se američka financijska moć pretvara u državnu silu.
Kad tanker isplovi iz Perzijskog zaljeva i bude plaćen u dolarima, taj posao ne završava na računu prodavatelja. On proizvodi novu potrebu da središnje banke drže dolarske rezerve, da komercijalne banke posluju kroz dolarizirane kanale i da se višak prihoda izvoznika energije slijeva uvijek prema američkom financijskom tržištu. Zbog toga svaka ozbiljna monetarna neposlušnost u energetskom sektoru za Washington poprima obilježja strateškog izazova. Ona dira u srce američke moći, u sposobnost da se vlastiti dug pretvara u globalni standard, a vlastite sankcije u međunarodnu disciplinu.