Tekst Jamala Kanja objavljen na CounterPunchu polazi od vrlo jednostavne, ali nelagodne teze - "primirje" u Gazi postoji samo za one koji gledaju iz Washingtona, Tel Aviva ili Bruxellesa. Za Palestince u Gazi i na Zapadnoj obali rat se nastavlja drugim sredstvima i u nešto tišem režimu. Amnesty International je nedavno upozorio da primirje stvara "opasnu iluziju" povratka normalnosti, dok organizacija i dalje govori o genocidu nad Palestincima u Gazi.
Autor taj jaz između retorike smirivanja tenzija i stvarnosti na terenu razotkriva nizom brojki i primjera. Prema podacima na koje se poziva, Izrael je prekršio primirje gotovo 600 puta, pri čemu je ubijeno i ranjeno više od 1350 ljudi, uključujući 136 palestinske djece. Ti napadi nisu izolirani incidenti nego obrazac – bombardiranje tzv. "sigurnih zona" u Gazi, dronovi nad izbjegličkim kampovima u Libanonu, napadi u Siriji i kontinuirano nasilje na okupiranoj Zapadnoj obali. U tom kontekstu, Kanj tvrdi da je primirje bilo operativno i jednostrano, a ključna svrha bila je oslobađanje izraelskih talaca, dok sigurnost i prava Palestinaca nikada nisu ozbiljno stajali u fokusu.