Tekst Jamala Kanja objavljen na CounterPunchu polazi od vrlo jednostavne, ali nelagodne teze - "primirje" u Gazi postoji samo za one koji gledaju iz Washingtona, Tel Aviva ili Bruxellesa. Za Palestince u Gazi i na Zapadnoj obali rat se nastavlja drugim sredstvima i u nešto tišem režimu. Amnesty International je nedavno upozorio da primirje stvara "opasnu iluziju" povratka normalnosti, dok organizacija i dalje govori o genocidu nad Palestincima u Gazi.
Autor taj jaz između retorike smirivanja tenzija i stvarnosti na terenu razotkriva nizom brojki i primjera. Prema podacima na koje se poziva, Izrael je prekršio primirje gotovo 600 puta, pri čemu je ubijeno i ranjeno više od 1350 ljudi, uključujući 136 palestinske djece. Ti napadi nisu izolirani incidenti nego obrazac – bombardiranje tzv. "sigurnih zona" u Gazi, dronovi nad izbjegličkim kampovima u Libanonu, napadi u Siriji i kontinuirano nasilje na okupiranoj Zapadnoj obali. U tom kontekstu, Kanj tvrdi da je primirje bilo operativno i jednostrano, a ključna svrha bila je oslobađanje izraelskih talaca, dok sigurnost i prava Palestinaca nikada nisu ozbiljno stajali u fokusu.
Posebno je važan dio teksta o Zapadnoj obali, koju globalni diskurs često potpuno zanemaruje kad se govori o primirju u Gazi. Kanj se poziva na novi, opsežni i potresni izvještaj Human Rights Watcha, "All My Dreams Have Been Erased" (svi moji snovi su izbrisani), koji dokumentira prisilno raseljavanje oko 32 tisuće Palestinaca iz kampova Jenin, Tulkarem i Nur Šams početkom 2025. HRW ta masovna raseljavanja i rušenje stotina kuća označava kao ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U istom razdoblju, prema UN-u i HRW-u, izraelske snage i naoružani doseljenici ubili su više od tisuću Palestinaca na Zapadnoj obali od listopada 2023., dok je administrativni pritvor dosegnuo rekordne razine.