Nije slučajno da visoki NATO dužnosnik predlaže Ukrajini da Rusiji preda okupirani teritorij u zamjenu za NATO članstvo

Gotovo od samog početka rata u Ukrajini Kijev može računati na svoje moćne zapadne saveznike, prije svega Washington i London, a zatim i većinu zemalja Europske unije (iako se ovdje neke snažnije ističu u potpori, a neke pomažu samo zato jer to čine i drugi...). Od početka vrijedi neslužbeni slogan - "Podupirat ćemo Ukrajinu koliko god bude potrebno" (popularizirali su ga dužnosnici iz Bidenova administracije i sam Biden).

To lijepo zvuči, ali Kijev od početka brine činjenica da su to ipak samo riječi, ne i konkretne obveze. Kijev bi volio da mogu računati na nešto kao što je Članak 5 Povelje NATO saveza, ali to je rezervirano samo za zemlje članice. Kijev je zatim tražio da, ako ih se već ne može pustiti u NATO preko reda, im se čvrsto obeća kontinuirana potpora u vidu "čuvanja kolektivne sigurnosti" (jer Ukrajina se predstavlja kao branitelj cijele Europe). Ali u praksi Ukrajina nije dobila čak ni to. Dobivaju velike količine novca i oružja, ali sve to može jedan dan iznenada prestati, bilo političkom promjenom na Zapadu (naročito u SAD-u) ili pak odlukom da se daljnjim podupiranjem Kijeva ne može ništa konkretno postići u vojnom i geopolitičkom smislu te da je to samo "bacanje novca".