Posjet Nancy Pelosi Tajvanu mogao bi se pamtiti kao prekretnica, početak krize koja neminovno vodi prema ratu u istočnoj Aziji

Na prvi pogled jučerašnji dolazak Nancy Pelosi može se interpretirati kao američka uspješna provokacija Kine, možda čak vanjskopolitički trijumf SAD-a jer Peking je poprilično oštro zaprijetio da neće tolerirati takve poteze. Ako se gleda iz te perspektive ovo je još jedan američki potez u kojem kinesko vodstvo izgleda nemoćno i može se samo ljutiti ili odašiljati oštre, ali samo verbalne poruke.

Na što to podsjeća? Poprilično podsjeća na američke akcije prolaska ratnih brodova kroz dijelove Južnog kineskog mora koje Kina svojata kao svoje (a svojata ga još i cijeli niz zemalja regije). SAD pak prolaskom kroz kinesku proglašenu zonu direktno krši važnost iste pokazujući Kini (i ostatku Azije) da su kineska (samo)proglašenja zapravo nevažeća. To se dogodilo mnogo puta jer SAD zna da Kina neće vojno uzvratiti, a svaki put kineski odgovor je skoro pa identičan - to su prosvjedne diplomatske note u kojima se američke poteze naziva provokativnima i "nedopustivima".