Zadnja dva puta kada su Iran i SAD pregovarali znamo kako je to završilo - napadom na Iran. Barem ovaj treći put Iran dobro zna što može očekivati, štoviše, takav scenarij je i izvjestan. No, pretpostavimo da je tako. Danas će se održati pregovori u Islamabadu na koje Trump šalje svog zamjenika, JD Vancea. Ukoliko pregovori propadnu, što onda? Nastavak rata? SAD može probati, ali skoro ništa time ne može dobiti. Ovih 40 ratnih dana zapravo smo gledali kako Trumpova administracija čeka prvo relativno povoljnu priliku za povlačenje. Na kraju su oni morali Iranu ponuditi pregovore koje je Iran zatim prihvatio, ali ne pod američkom već pod njihovim uvjetima.
Netanyahu je odmah zatim naredio strašne napade na Libanon u kojima su ubijene na stotine ljudi. Ne čudi, dozvoljeno mu je da tretira Libanon kao što je tretirao i Gazu. Mnogi zaboravljaju da je izraelska okupacija Libanona trajala čak od 1982. do 2000. godine. U izraelskoj perspektive malo toga se promijenilo, Libanon i dalje tretiraju kao prostor koji treba ili osvojiti ili uništiti. Da, Hezbollah je pokret otpora i povezan je s Iranom, no oni koji zaboravljaju da je Libanon bio pod okupacijom vjerojatno zaboravljaju da su pokreti otpora postojali i prije Hezbollaha, i to u raznim ideološkim pravcima (naročito ljevičarskim). Sve što Izrael radi uvijek će izazvati reakciju, ta povijest se ne mijenja, mijenja se jedino tolerancija izraelskih ratnih zločina stvarana kroz moćne lobije koji djeluju diljem Zapada.