Politika pape Franje 2017. - zaustavljaju li se reforme?

Od samog početka, papa Franjo se naziva reformatorom, ali također od samog početka nije jasno što ta reforma znači. Radi li se o revitalizaciji javne slike Crkve nakon njezinog izlaska iz atmosfere krize u ožujku 2013., promjeni političke i teološke orijentacije katolika u obliku pastoralne promjene, ili čišćenje vlastitog dvorišta u Vatikanu? Ili je sve troje upakirano u jedno? U konzervativnim se krugovima također odvija rasprava o tome koliko su Franjine promjene zapravo opasne devijacije. Što se tiče godine na izmaku, ona je ponovno bila bogata događajima u reformskom smislu, iako je reforma možda pogrešna riječ. Papa Franjo je zapravo duboko konzervativan i odan zaključcima Drugog vatikanskog koncila koji u mnoge zemlje (npr. u Hrvatsku) nije stigao ni nakon 60 godina i niza blistavih koncilskih teologa.

Kada je izabran kao papa 2013. godine, Jorge Mario Bergoglio, potomak talijanskih imigranata u Argentini, znao je koliko je disfunkcionalna i spora vatikanska birokracija, koliko se odvaja od svijeta i razvija vlastitu psihologiju. Ubrzo nakon biranja, stvorio je skupinu osam kardinala koji će ga savjetovati za reformu rimske kurije. Kasnije je dodao državnog tajnika, talijanskog kardinala Pietra Parolina, toj skupini koja se od tada zove 'C9'. Prelati dolaze sa svih nastanjenih kontinenata, imaju različite osobne, političke i teološke pozadine, ali su ujedno bili odabrani za ponovno pisanje vatikanskih ustavnih odredbi. Ove godine je C9 napravila određen napredak po tom pitanju, osobito u području ljudskog razvoja (čelnik kardinal Gane Peter Turkson), te područja obitelji, laika i života (čelnik američki kardinal Kevin Farrell).