Kamala Harris nema razloga za slavlje jer do pobjede se ne ide preko nacionalne razine već po borbenim "swing" državama

Američka potpredsjednica Kamala Harris, demokratska kandidatkinja za predsjednicu, može biti zadovoljna rezultatima novih anketa koje sugeriraju da se povećalo njeno vodstvo nad bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom. No, njena kampanja nema razloga za slavlje. Kao prvo, ovo počinje poprilično podsjećati na okršaj između Trumpa i Hillary Clinton prije osam godina kada su ankete čvrsto bile na strani demokratska kandidatkinje, no u konačnici Trump je ipak pobijedio. Jasno, pritom treba uzeti u obzir specifičnosti američkih predsjedničkih izbora - u konačnici ne pobjeđuje kandidat s većinom glasova već onaj koji prikupi dovoljno delegata po saveznim državama.

Ostatku svijeta taj proces zvuči nepotrebno komplicirano, no takav je i sigurno se neće tako brzo mijenjati. Podsjetimo ukratko kako sustav funkcionira i zašto zapravo ankete na nacionalnoj razini nisu toliko bitne.

Američki predsjednički izbori imaju jedinstveni sustav koji se razlikuje od mnogih drugih demokratskih država. Iako se birači diljem zemlje uključuju u izborni proces, konačna odluka o tome tko će postati predsjednik ne donosi se izravno temeljem broja glasova koje kandidat dobije na nacionalnoj razini. Umjesto toga, predsjednika SAD-a bira Elektorski kolegij ("Electoral College"), skupina od 538 delegata koji predstavljaju savezne države.

Svaka savezna država ima određeni broj elektorskih glasova, a taj broj odgovara ukupnom broju zastupnika te države u oba doma Kongresa - Predstavničkom domu i Senatu. Na primjer, Kalifornija, kao najmnogoljudnija država, ima 55 elektorskih glasova, dok manje države poput Vermonta imaju samo 3. Kandidat mora osvojiti većinu,odnosno najmanje 270 elektorskih glasova da bi postao predsjednik.