Vijest da je predsjednik Venezuele Nicolas Maduro otet na vlastitom teritoriju tijekom američkog napada, ukrcan u vojni avion i prebačen u New York kao neka vrsta "živog ratnog plijena" šokirala je veliki dio svijeta. Trumpova otvorena najava da će "preuzeti upravljanje nad Venezuelom" ne znači samo još jednu epizodu dugog pritiska na Venezuelu nego prelazak u novu fazu imperijalne politike u kojoj se više ne ruše samo vlade, nego se fizički otima čitavo političko vodstvo. To je presedan (mada očekivan) koji razara temelje međunarodnog prava i šalje jasnu poruku svim neposlušnim državama globalnog Juga, poruku da savezništvo, izbori i ustav vrijede samo dok se poklapaju s interesima Washingtona.
Odgovor Latinske Amerike nije bio jednoznačan, ali je omjer političke težine sasvim jasan. Od Meksika, preko Kolumbije i Brazila, do Kube i Čilea, ključne zemlje regije osudile su napad na Venezuelu i otmicu njenog predsjednika kao grubo kršenje suvereniteta i Povelje UN-a. Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum i bivši predsjednik Lopez Obrador pozvali su se na dugu tradiciju politike neintervencije te upozorili da nijedna država nema pravo vojno napasti drugu i odvesti njezinog šefa države kao da je riječ o bjeguncu, a ne o legitimno izabranom predsjedniku. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro zatražio je hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti i podsjetio da unutarnje sukobe jednog naroda može rješavati samo taj narod.