Odlučni trenuci: Staljin kao vojni zapovjednik Crvene armije u Drugom svjetskom ratu

U svojoj dugačkoj vladavini Josif Staljin je neprikosnoveno upravljao Sovjetskim Savezom od kasnih 1920-ih sve do svoje smrti 1953. U tom periodu bilo je puno uspona i padova, boljih i lošijih dana, izvanrednih postignuća i krvavih nedjela i čistki, ali razdoblje Drugog svjetskog rata je posebno. Tada su Sovjetski Savez i njegov vođa bili ključni i presudni akteri u najkrvavijem sukobu u povijesti čovječanstva koji je odredio tijek povijesti do današnjih dana. Premda su Staljin i njegov SSSR prvu trećinu rata bili svojevrsni suradnici i partneri Trećeg Reicha, od lipnja 1941. do svibnja 1945. bili su ključni protagonisti otpora Hitlerovom ratnom stroju. Definitivno, Staljinov SSSR je najviše doprinio pobjedi savezničke koalicije. Uloga Staljina kao vrhovnog zapovjednika Crvene armija bila je neizostavna i najvažnija u sovjetskom ratnom naporu.

U 3.15 sati 22. lipnja 1941., njemačka vojska je prešla rijeku Bug započevši invaziju na SSSR, napavši Crvenu armiju koja je dobila strogu Staljinovu naredbu da ne odgovara na provokacije. Ta diktatorova odluka pogoršala je neke prethodne njegove odluke. Najveći Staljinov propust bilo je slijepo vjerovanje da Treći Reich neće napasti Rusiju 1941. Uz to, Staljinova vojna strategija zasnivala se na ideji da će ako neka sila napadne SSSR granične jedinice zadržati i ometati napadačke snage dok se Crvena armija mobilizira, koncentrira te napadne neprijatelja i potisne ga natrag na njegovo tlo. No takva se strategija raspala za samo nekoliko sati nakon početka Operacije Barbarossa. Iznenadni njemački napad potpuno je zbunio sovjetske trupe. Greška je bila i odluka da se nakon sovjetskih teritorijalnih proširenja 1939.-1940. nisu gradila nova obrambena utvrđenja na novim granicama. Također, tvornice oružja i materijala nisu premještene iz zapadnih dijelova države iza Urala.