Od "imunološke naivnosti" do omikrona: Jesmo li pred krajem pandemije koronavirusa i zašto je proljeće 2020. bio jedinstveni događaj koji se više neće ponoviti?

Ako bismo izdvojili jednu temu o kojoj smo tijekom zadnje dvije godine iznimno puno naučili onda su to svakako virusi i sve vezano uz epidemiju, odnosno uz još uvijek aktivnu pandemiju. I dok je tema injektirana s ogromnom dozom politike, što je bilo za očekivati od prvih dana, da bismo vidjeli gdje nas bliska budućnost vodi moramo se vratiti na osnove i zanemariti politički diskurs. Ulazimo u treću godinu pandemije koronavirusa - hoće li ona biti i posljednja? Prije no što pokušamo dati odgovor na ta pitanja valja reći da smo itekako dobro naučili da definitivni odgovori u ovoj domeni nikad ne postoje i uvijek se svode na spekulacije i nagađanja. Argumenti mogu pomoći, prethodna iskustva itekako, ali matematički precizne prognoze su vrlo nezavidne.

Ipak i ova virusna kronologija uvelike se drži nekih inicijalnih pretpostavki koje su iznijete još početkom 2020. kada je ovaj virus bio potpuno nov. Na temelju duge povijesti suživota s virusima (i umiranja od istih) znamo da su novi virusi daleko najopasniji kada tek stignu u ljudsku populaciju, kad se čovjek suoči s nečim posve nepoznatim. Može se reći kako su ljudska bića u toj fazi "imunološki naivna" te zbog toga ishod zaraze kod pojedinaca može biti opasniji.