O žestokima i utvrđenima: Ukrajinski vojni uspjesi stvaraju sve dublju podjelu u vrhu Rusije, koliko prije no što padne i zadnji tabu?

Situacija ponovno ne izgleda dobro po Rusiju na ukrajinskom frontu, a to je nešto što se sad sve više odražava i na situaciju u samoj Rusiji. Do nedavno kritiziranje vojnih poteza od strane istaknutih dužnosnika se poprilično izbjegavalo pošto se percipiralo da to, čak i da mu se ime ne spominje, predstavlja kritiziranje i samog Vladimira Putina. No, to više nije slučaj. Svakim idućim ruskim porazom to nezadovoljstvo raste i kritike postaju sve glasnije. Danas idu sve do drugog i trećeg čovjeka vojne hijerarhije u Rusiji, a to znači sve do ministra obrane Sergeja Šojgua i šefa glavnog stožera ruske vojske Valerija Gerasimova. Dakle, još se jedino ne spominje Putin, a kad dođe i do toga onda će to vjerojatno predstavljati još jednu prekretnicu, a možda i sve nestabilniju poziciju ruskog predsjednika.

Ove nove pojačane kritike uslijedile su nakon gubitka Limana što je bio poprilično težak udarac za rusku vojsku jer su ponovno morali bježati pred ukrajinskim snagama kao i u Harkovu. Problem s Limanom je i u tome što se gubitak regije Harkov pokušalo prikazati kao nezgodan niz loših vojnih odluka, nedovoljno snažno postavljena obrana, korištenje vojnika s manjim iskustvom u tom prostoru itd. Nadalje, ukrajinska ofenziva u regiji Harkov došla je kao iznenađenje, naglo i silovito, i stoga se može reći (odnosno pokušati tvrditi) da Rusija nije bila spremna, da su je "uhvatili na spavanju". Grad Liman, važno logističko čvorište u regiji Donjeck, našao se u ukrajinskom obruču koji se stezao danima. Bitka za grad (zapravo je i nije bilo jer su ruski vojnici pobjegli prije no što se obruč zatvorio) bila je pokazatelj da Rusija ni pokretanjem mobilizacije nije u stanju zaustaviti zamah kojeg trenutačno ima Ukrajina koja sad napreduje uz puno morala i puno novopristiglog oružja sa Zapada.