Novi UN-ov izaslanik u pokušaju spašavanja onog što je ostalo od Libije

Nekoć je Jugoslavija bila među najznačajnijim partnerima libijske države. Taj savez nije bio toliko ideološke koliko pragmatične prirode. Libija godišnje eksploatira kvalitetne nafte u vrijednosti od oko 17 milijardi dolara. Jugoslavija je postala libijski saveznik nakon što je mladi pukovnik Moamer el Gadafi 1969. svrgnuo kralja Idrisa i proglasio pobjedu revolucije temeljene na obliku islamske socijalističke države. Nestabilna vlast koja je imala puno ideja o širenju na cijeli Magreb, ideje nošene panarabizmom, zahtijevala je vojnog i gospodarskog partnera koji bi bio od pomoći. Odgovor je Libija pronašla u Jugoslaviji.

U cijeloj svojoj povijesti, najveći pojedinačni posao koji je dobila jugoslavenska industrija naoružanja bila je upravo vezana uz prodaju borbenih zrakoplova i oklopnih vozila Libiji. Sustavi naoružanja, zemaljska podrška, obuka pilota i remonti bili su sastavni dio tog odnosa, a Jugoslavija je školovala i obrazovala generacije libijskih časnika, liječnika i inženjera. Uz vojnu suradnju došla je i gospodarska. Jugoslavenske kompanije su bile aktivne u građevinskim poslovima, petrokemiji, raznim industrijama i civilnom zrakoplovstvu. Veze su se održavale i nakon raspada Jugoslavije. Ali, poslije pada Gadafija, zemlje poput Hrvatske nisu bile dovoljno glasne ni sposobne da zaštite svoje interese u Libiji, već su radićevski krenule kao guske u magli slijepo služeći za tuđu korist.