Poznato je da je rat između Japana i SAD-a izbio nakon iznenadnog japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941., a taj napad obilježio je i trenutak američkog ulaska u Drugi svjetski rat. Puno se zna o tom događaju, no dosta rjeđe se priča o razlozima zašto su Japanci pokrenuli takav napad znajući da će posljedice po njih biti devastirajuće (kao što su na kraju svakako i bile). Nije li napad na Pearl Harbor bio samodestruktivna misija? Pobjednička strana neće previše ulaziti u argumente, reći će se tek kratko kako je napad bio rezultat agresivne prirode tadašnjeg imperijalnog Japana koji je imao namjeru obezglaviti američku mornaricu. No, stvarni uzroci su, dakako, ipak kompleksniji.
Naime, SAD je - reagirajući na japansku okupaciju ključnih zračnih pista u Indokini (nakon sporazuma između Japana i Višijske Francuske) - 26. srpnja 1941. zamrznuo japansku imovinu, a zatim, 1. kolovoza, stiže ključni trenutak: tog dana SAD je uveo Japanu embargo na uvoz nafte i plina. To je potez koji će, složiti će se neki, direktno dovesti do napada na Pearl Harbor nekoliko mjeseci kasnije. Naime, nafta je bila najvažniji japanski resurs, a čak više od 80% nafte uvozili su upravo od SAD-a.