Ništa još nije gotovo: Egipatski tenkovi gomilaju se na granici s Libijom - je li Sisi spreman za rat s Erdoganom? "Najveća vojna baza na Bliskom istoku" izgrađena je upravo s tim ciljem

Turski predsjednik Erdogan je bez sumnje ostvario kolosalnu geopolitičku pobjedu pred brojnim rivalima kada su libijske GNA snage uz tursku pomoć nedavno slomile 14 mjeseci dugu opsadu glavnog grada Tripolija. Svog saveznika - čim je taj saveznik pristao na sporazum o "mostu preko Mediterana" (vidi: Turska šalje vojsku u Libiju, ali to je tek dio jedne puno opasnije ambicije "širenja" turske granice sve do Afrike) - Turska je podigla skoro iz mrtvih jer da nije bilo turske intervencije krajem prošle godine gotovo je sigurno da bi danas Khalifa Haftar slavio pobjedu u Tripoliju. Je li Erdogan tempirao da GNA bude u najslabijem mogućem položaju kada će im priskočiti u pomoć? Nije poznato, no imalo bi smisla, jer tako će zauzvrat dobiti najviše.

No je li ovo kraj aktualne bitke za Libiju, rata koji se zapravo već cijelo desetljeće vodi za utjecajem nad ovom ogromnom (zemljopisno, ne i populacijski) mediteranskom zemljom sjeverne Afrike? Mogao je biti, još prije nekoliko dana. Čim je pala opsada Tripolija, ali i okolni gradovi, odnosno čim su se Haftarove snage morale dati u bijeg pred turskim dronovima (vidi: Libija je najveći rat dronovima na svijetu), nedvojbeno najistaknutiji Haftarov saveznik, Egipat, odmah je podigao maslinovu granu nudeći prekid sukoba. Bio je to od strane Kaira pametan potez, pravovremen, da zaustave daljnji nagli napredak pro-turskih GNA snaga kojima je sada moral na najvišoj razini i spremni su, nakon duge obrane, na osvajanje.