Euforija oko Kamale blijedi, svijet se može početi pripremati na povratak Trumpa

Kad su bili zadnji američki predsjednik izbori da se moglo reći da neće imati velike posljedice po cijeli svijet? Možda 2012. kada su se suočili Barack Obama i republikanac Mitt Romney. Pobijedio je Obama, no tko god da je te jeseni ušao u Bijelu kuću američka politika, kako unutarnja tako i vanjska, bila bi samo kontinuitet. Zemlji koja najviše voli spominjati demokraciju dugi niz godina nedostajao je diverzitet koji bi uopće opravdao sam termin. Amerikom je toliko dugo vladao demokratsko-republikanski duopol da su se dvije stranke, možda ne sasvim svjesno, ali svakako vrlo oportunistički, toliko snažno približile da je status quo postao skoro potpuno siguran, a birači nisu mogli učiniti baš ništa po tom pitanju.

Nešto nalik većoj dozi političkog pluralizma pojavljuje se tek dolaskom Donalda Trumpa koji predstavlja otklon od vječno prepoznatljivog. I u pozitivnom i u negativnom smislu njegova pojava predstavljala je izazov za status quo. Trump se svakako nije pojavio iz vakuuma, očito pošto je riječ o do tad jednoj od najpoznatijih medijsko-poslovnih ličnosti, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Moderne demokracije uvijek će se suočavati s bogatim predstavnicima kapitalističke klase koji svoj put prema širenju moći vide u ulasku u politiku. No, Trump je stasao na temelju određenih pozadinskih promjena koje su se već pokrenule, koje su samo čekale da se od negdje pojavi netko tko bi mogao zastupati njihove sve potisnutije interese.