Je li eskalacija rata jedina opcija koju obje strane prihvaćaju?

Prvi je dojam da se nijedan čin ruskih ili ukrajinskih operacija, koliko god bio odvažan ili simboličan, ne približava konačnom rješenju ovog rata. Najočitiji primjer je najnoviji veliki ukrajinski napad koji je, prema dostupnim informacijama, pogodio strateške ciljeve duboko u ruskom teritoriju. Bez obzira na to jesu li ovi uspjesi dovoljno jaki da promijene ukupnu ravnotežu snaga, njihova simbolika odjekuje: ukrajinsko vodstvo želi dokazati da nije malaksalo i da će nastaviti pritiskati Rusiju – nadajući se da će Zapad ostati angažiran u pružanju vojne i financijske pomoći. Istovremeno, sve je jasnije da se Moskva ne namjerava povući niti oslabiti svoje zahtjeve u mirovnim pregovorima.

U tom kontekstu, novi ruski uvjeti za prekid vatre postali su daleko stroži nego prije, što pokazuje da se trend eskalacije nastavlja. Od zahtjeva za neutralnim statusom Ukrajine pa do demilitarizacije i potpunog priznanja svih teritorija koje je Rusija pripojila, Moskva dodatno pooštrava stajalište i stavlja Kijev pred gotovo nemoguće izbore. Svako popuštanje ruskim zahtjevima značilo bi za Kijev politički fijasko, a vjerojatno i unutarnje sukobe. Iako se pregovori nominalno vode, nema naznaka stvarne fleksibilnosti ni s jedne strane.