Mozambik - Plinom bogata zemlja pred prijetnjom terorizma

Mozambik, koji je od Portugala stekao neovisnost 1975., još uvijek pati od posljedica 16-godišnjeg građanskog rata koji je završio 1992. godine. I dalje vladaju napetosti između vladajuće stranke Frelimo i bivšeg oporbenog pokreta pobunjenika Renamo, a korupcija je postala glavna briga. Otkrivanje plinskih polja uz obalu Mozambika 2011. godine je način da se transformira gospodarstvo jedne od najsiromašnijih zemalja u Africi. No usprkos nedavnom gospodarskom rastu, više od polovice od 24 milijuna stanovnika Mozambika i dalje živi ispod granice siromaštva.

Vlada Mozambika nedavno je potpisala mirovni sporazum s dugogodišnjom pobunjeničkom grupom, Mozambičkim nacionalnim otporom (Renamo). Taj se sporazum od tada pozdravlja kao predvodnik za veću stabilnost u zemlji. Obje političke stranke sada tvore vladajuće koalicije na raznim razinama. Mozambički front za oslobođenje (FRELIMO) je dominantna politička stranka u Mozambiku. Osnovan 1962. godine, FRELIMO je započeo kao nacionalistički pokret koji se bori za neovisnost portugalske prekomorske pokrajine Mozambik. Neovisnost je postignuta u lipnju 1975. nakon Karnačke revolucije u Lisabonu prošle godine. Na trećem kongresu stranke u veljači 1977. postala je službeno marksističko-lenjinistička politička stranka. Identificirana je kao Frelimo stranka (Partido Frelimo). Stranka Frelimo od tada je vladala Mozambikom, najprije kao jednopartijska država. Borila se kroz dugi građanski rat (1976–1992) protiv antikomunističke frakcije poznate kao Mozambički nacionalni otpor ili RENAMO. Pobunjenici iz RENAMO-a dobili su potporu tadašnjih vlada bijelih manjina Rodezije i Južne Afrike. Stranka Frelimo odobrila je 1990. novi ustav kojim je uspostavljen višestranački sustav. Od demokratskih izbora 1994. godine i slijedećih ciklusa, izabran je za većinsku stranku u parlamentu Mozambika.

Mozambički nacionalni otpor (RENAMO) militantna je organizacija i politički pokret u Mozambiku. Sponzorirano od rodezijske Središnje obavještajne organizacije (CIO), osnovana je 1975. godine kao dio antikomunističke borbe. André Matsangaissa, bivši visoki dužnosnik FRELIMO-ovog oružanog krila, osnovao je ovaj pokret. Jasno je da su redove RENAMO-a učvrstili mozambički politički prognanici koji su se usprotivili FRELIMO-u i brojni drugi koji su prisilno naoružani. Dana 4. listopada 1992. FRELIMO i RENAMO potpisali su Rimski opći mirovni sporazum, okončavši građanski rat u Mozambiku. Kritičari RENAMO-a često su dekretirali pokret kao "proxy vojsku" Rodezije, a kasnije i vlade aparthejda u Južnoj Africi. Nakon rata bio je odgovoran za promicanje ustavne reforme, kao i snažan domaći privatni sektor. Matsangaissu, koji je umro 1979., naslijedio je Afonso Dhlakama, koji je organizaciju vodio do njegove smrti 2018. U kolovozu 2019. mirovni sporazum postignut između RENAMO-a i vlade Mozambika rezultirao je raspuštanjem posljednjih boraca RENAMO-a koji su predali svoje oružje. Vođa RENAMO-a Ossufo Momade nakon toga obećao je "održavanje mira i nacionalnog pomirenja." No, nova pobuna na krajnjem sjeveru Mozambika sada predstavlja puno veću prijetnju, s obzirom na blizinu offshore energetskog sektora na istočnoj Africi.

Od kraja 2017. nepoznati napadači napali su desetine sela i neke vladine položaje u sjevernoj provinciji Cabo Delgado u Mozambiku. Sirova taktika često je ista: militanti opkole selo i strijeljaju stanovnike koji ne mogu dovoljno brzo pobjeći prije nego što se zapale kuće i trgovine. Napadači još uvijek nisu objavili nikakve javne zahtjeve, iako postoje glasine da mogu imati regionalne ili međunarodne terorističke veze s obzirom da ih lokalni stanovnici zovu "al Šabaab" i "Ahlu Sunnah Wa-Hamo." No, iako je mnogo toga ostalo nepoznato, razumijevanje okruženja iz kojeg je nastao sukob moglo bi dati naznake o tome što ga može pokrenuti - i hoće li ga vlada moći zaustaviti prije nego što strane naftne i plinske tvrtke u regiji počnu s radom.