Živjeti na posuđenom vremenu iz Anchoragea, možda, jer europske maćehe u protivnom bi žrtvovale svu svoju nepovlaštenu djecu

Anchorage je točno deset sati iza našeg vremena što znači da će "sudbonosni petak" u našem slučaju najvjerojatnije biti subota, a ono što će nas dočekati u subotu ujutro mogao bi biti svijet s promijenjenim postavkama - ili pak ovaj isti koji već dugo vremena putuje po krivom pravcu.

Entuzijazam koji se provlači kroz ruske medije tijekom cijelog ovog tjedna je upravo ono što izaziva nelagodu i deja vu efekt. Dojam je da smo već imali previše trenutaka pojačanog entuzijazma nakon kojih bi se samo ubrzalo propadanje u neku još goru situaciju. Kronologija je dugačka, ali možemo se držati samo novije. Putin i Trump u Helsinkiju 2018. Tada se već itekako osjećala prisutnost krivog pravca, put prema eskalaciji između Moskve i Washingtona koji bi mogao sa sobom povući cijeli svijet.

Entuzijazam je bio neviđeno visok. Kao da je totalni reset između Rusije i Amerike već gotova stvar, a oni koji su ga takvog vidjeli nisu imali skoro niti jedan argument za takva nadanja. Demokrati su u to vrijeme predano radili na jednoj od težih teorija zavjere modernog doba - tzv. "Russiagate", odnosno tvrdnja da je Donald Trump "ruski čovjek u Bijeloj kući". Dokazi ili nisu postojali ili su bili opako montirani (i kasnije razotkriveni), ali nije ih ni trebalo biti da se vidi kako je ta cijela priča političko-propagandna fantazija jer ne samo da od velikog reseta nije bilo ništa, Rusija i SAD samo su nastavili kliziti nizbrdo. Bidenova administracija bila je ništa više nego kontinuitet toga.

Došlo je ljeto 2021. Biden i Putin sastaju se u Švicarskoj. Entuzijazam ponovno na najvišoj razini - i opet naročito s ruske strane. Biden, tada lucidniji nego smo ga gledali na kraju mandata, čak je za vrijeme obraćanja novinarima počeo spominjati nešto o tome kako su ruski sigurnosni strahovi legitimni i da je potreban širok dogovor.