Je li moguće imati globalnu sezonu ratova bez Balkana? Nije, i zato je vrijeme za buđenje radikalne kolektivne svijesti

Nakon dugih ratnih godina, prvo po Africi, pa po Bliskom istoku, onda i u Europi, bilo bi krajnje tragično i glupo da se na kraju "vratimo doma". Ispostavilo bi se da nismo previše naučili ili pak da smo učili sve u krivo. A možda je i ispravno znanje samo manja kognitivna mrlja na širem demografskom prostoru. Jer zna se reći na Balkanu da su narodi ovdje nešto "naučili", u smislu da su prošli krvave godine i da ih zbog toga neće ponavljati, što god da se dogodilo i što god da se pred njih stavilo. To zvuči lijepo, romantično čak. Da se kolektivna svijest postavi pred nadobudne militariste i pokaže im da zapravo ni nemaju s kime ratovati. Problem je ako je to samo poželjna iluzija.

U geopolitici često se koristi termin "ratni zamor", koji jest egzaktan iako poprilično morbidan, jer govorimo kao da je riječ o nečemu u čemu smo pretjerali, recimo da svaki dan jedemo slatkiše pa smo se nakon 10-ak dana već umorili od njih. Govoriti o ratnom zamoru može se samo uz potpuno distanciranje od sirovih ratnih činjenica, jer u praksi narod se "umori" od rata već nakon jedan dan, odnosno čim osjeti na svojoj koži zadah nasilne smrti. No, u geopolitičkom smislu "ratni zamor" zapravo se koristi u smislu volje aktivnih sila da podržavaju i podgrijavaju neki konkretan rat.