Male države, politički bodovi i veliki ratovi: Hrvatski scenarij za Ukrajinu? Neki jako vole komparacije, ali na granici "istočnog fronta" je 100.000 razloga zašto to nije pametno

Veliki geopolitički izazovi sigurno ne bi trebali biti riješavani isključivo od strane velikih sila jer im se na taj način daje monopol za hegemoniju. U isto vrijeme male zemlje, ako žele zauzeti stav najčešće to čine iz perspektive vlastitih interesa, da ostave dugoročan pečat kako bi se moglo reći da su podržale ovu ili onu stranu. Danas velikih izazova ne nedostaje, a male zemlje najčešće dozvoljavaju da budu nošene strujom svojih većih saveznika. U tom slučaju zauzimanje stava i nije baš autentična politika već samo ponavljanje onog što se iz moćnijeg centra od manjih očekuje.

U Hrvatskoj sad već desetljećima nakon raspada SFRJ njeguje se vanjska politika koja se svodi na "zabranu talasanja". U mnogo navrata je rečeno, prikazano kao kakva mudrost, da je za zemlju takve veličine i takvog utjecaja bolje da se ne ističe previše, a kad i ima nešto za reći da to bude u skladu s njihovim nadređenima. Primjera je jako puno, uključujući i aktualni koji se tiče pandemije. Ovih dana, dok se spominje mogućnost uvođenja obaveznog cijepljenja, iznose se "argumenti" na osnovi "tako je dinamika i u ostatku Europske unije". Pritom se, dakako, ne misli na cijelu EU već njezine moćnije predstavnike. Lokalna situacija se ne uzima dovoljno u obzir te se polazi od pretpostavke da je bolje slijediti veće igrače.