Sirijska vojska, sad transformirana pod novom islamističkom vlašću, gura prema kurdskim područjima. Tijekom ovog mjeseca područje oko Tabqe, brana na Eufratu i sela zapadno od rijeke ponovno postaje bojište, uz američke avione koji ispaljuju signale upozorenja, turske bespilotne letjelice u pozadini i kurdske kolone koje se povlače pod pritiskom. Sve se preslaguje za jednu novu eskalaciju.
Sharaa i njegovi militanti srušili su Assada krajem 2024. uz podršku Zapada i Turske, uz obećanje da će nakon četrnaest godina rata zemlju ponovno "ujediniti". Taj projekt u praksi, dakako, znači lomljenje svakog autonomnog centra moći unutar Sirije, prije svega kurdskog. Prošle godine vodili su se dugi pregovori s kurdskim vlastima o integraciji kurdskog SDF‑a i civilnih struktura u državne institucije, ali rok je istekao bez rezultata pa je Damask pokrenuo ono što naziva "ograničenom sigurnosnom operacijom". U Aleppu su kurdske četvrti dovedene na rub gladi, zatim bombardirane i zauzete, desetci tisuća ljudi pobjegli su na sjever. U novom ciklusu napredovanja vojska ulazi u Deir Hafer i okolna arapska sela, preuzima manje naftne bušotine i kreće prema Tabqi i njenoj hidroelektrani, dok Kurdi tvrde da dogovor o povlačenju nije uključivao taj grad.
Kratki podsjetnik - SAD su se godinama oslanjale na SDF kao glavnu kopnenu snagu u ratu protiv ISIL-a. Kurdske jedinice plaćale su tu ulogu visokom cijenom, a zauzvrat su dobile politički prostor na istoku i sjeveru Sirije i kvazi-zaštitu američke vojske. Nakon pada Assada Washington prihvaća novu vlast u Damasku kao jamca teritorijalne cjelovitosti. Trump se sa Sharaom susreće, hvali ga kao "snažnog lidera" (to što je ovaj godinama vodio ogranak Al-Qaede u Siriji odjednom, u sirovoj novoj kalkulaciji, nikome više ne smeta), a istovremeno Pentagon i diplomacija pokušavaju zadržati utjecaj nad kurdskim strukturama koje su gradili najmanje deset godina. U javnim izjavama američki dužnosnici pozivaju na deeskalaciju, upozoravaju sirijsku vojsku da prekine ofenzivne akcije u zonama gdje se nalaze Amerikanci i naglašavaju potrebu za pregovorima, dok istodobno prihvaćaju da sirijska vojska zauzme dio kurdskih položaja pod uvjetom da sukob ostane pod kontrolom. Drugim riječima, Amerikanci će bez problema žrtvovati dio Kurda, koji su za njih ionako samo pijuni na sirijskoj šahovskoj ploči, ali neće dati da im se na temelju toga ugrozi njihova vojna prisutnost u Siriji.
Što se toga tiče, to je djelomično enigma - SAD javno spominje nekoliko vojnih baza, ali izvori sugeriraju da ih SAD na prostoru Sirije ima znatno više.