Kriza u Kubi: Inscenirani Majdan ili kapitulacija komunista?

Na Kubi, Otoku slobode, izbili su najveći prosvjedi od 1994. godine. Tisuće su izašle na ulice u raznim gradovima. Razlog - pogoršanje ekonomije i nedostatak hrane, električne energije i cjepiva. Opet krivnjom Sjedinjenih Država. Krajem prošlog stoljeća, kad je Sovjetski Savez propao i Amerikanci uveli embargo, Fidel Castro izašao je među svoje ljude da ih umiri, završavajući govor riječima: "Kuba se nikome ne moli! Ne pada na koljena ni pred kime! Zajedno ćemo se nositi sa situacijom! "

Danas revolucionara više nema. Predsjednik je Miguel Diaz-Canel. Pandemija se nadodaje postojećim problemima. Ovdje nailazimo na zanimljiv slučaj. Zemlja je sjajno odradila posao svladavajući prvi val. Zdravstvo u zemlji jedno je od najboljih na svijetu. Lokalni znanstvenici razvili su vlastito cjepivo, a kubanski medicinski timovi poslani su u inozemstvo kako bi pomogli u drugim zemljama i na drugim kontinentima, uključujući i Europu. Iznenada, niotkuda se pojavi izbijanje drugog vala i ovaj put situacija izmiče kontroli. Kuba se odmah svrstava među zemlje s velikim brojem zaraženih. Problemi su s nedostatkom cjepiva, bolničkih kreveta, sve u ekspresnom roku i s golemim posljedicama. Uz sve to, Kubu je zadesila i golema suša. Ona utječe na glavni kubanski izvozni proizvod – šećer. Proizvođači se plaćaju beskorisnim pezosima, dok se benzin i gnojivo moraju uvoziti u dolarima. Kako pad izvoza dovodi do manjka američke valute, Kuba si ne može priuštiti velik uvoz. Proizvodnja šećera opada, a izvoz se dalje smanjuje. Vanjski politički i ekonomski pritisci pogoršavaju osnovne probleme. Amerikanci su zaustavili dolarske tokove rođaka u Miamiju, kao i zračni promet. Pandemija je izbrisala vitalni turizam, barem zasad, a međunarodne cijene hrane naglo su narasle. Budući da Kuba obično uvozi 70 posto hrane, ali sada u osnovi nema valute, nestašica hrane je najgora u posljednjih 40 godina. Police u gradovima su doslovno prazne.