Od nemogućeg je došlo do nečeg što bi se moglo opisati kao "sve izvjesnije". Prije samo nekoliko godina ideja da bi NATO mogao naglo nestati zvučala je kao (rubna) spekulacija, negdje između teorije i vanjskopolitičke znanstvene fantastike. Danas, s Trumpom u Bijeloj kući, s grenlandskom krizom koja naglo mijenja odnose unutar Zapada i s europskim društvima koja počinju shvaćati da se nalaze u paktu koji ih istodobno štiti i guši, scenarij raspada NATO‑a više ne izgleda kao mentalni eksperiment. Izgleda kao realna politička opcija.
Pitanje nije samo želi li Trump kraj NATO‑a. Jednako važan dio slagalice je jednostavno pitanje koristi. Kada bi se savez doista raspao, bi li to odgovaralo viziji svijeta koju Trump i njegova politička struja pokušavaju provesti? Ako se pogleda struktura moći, odgovor je sve jasniji. Sjedinjene Države imaju vojsku koja daleko nadmašuje sve ostale, Trump već gura ideju o novom ogromnom vojnom proračunu i ubrzanoj modernizaciji arsenala, uključujući nuklearni. NATO kao okvir ne treba mu da bi vodio ratove ili projicirao moć. NATO mu treba samo kada - i ako - želi opći sukob sa Moskvom (što i jest originalna "svrha" NATO-a kao vojnog saveza). A to je upravo scenarij koji, barem u ovoj, fazi želi izbjeći.