Europski povjerenik Andrius Kubilius tvrdi (i nije jedini) da bi američko vojno preuzimanje Grenlanda značilo kraj NATO-a, no ta rečenica više zvuči kao moralna osuda nego kao stvarna prijetnja. Europska unija nema alat kojim može ugasiti Atlantski savez, jer, podsjetimo, NATO ne postoji zahvaljujući Bruxellesu nego zahvaljujući političkoj volji Washingtona.
Upravo zato ova dramatična retorika otkriva slabost, a ne snagu. Većina europskih država vojno i strateški potpuno ovisi o NATO infrastrukturi i američkoj vojsci. Izlazak iz saveza bio bi čin samoozljeđivanja, a ostanak nakon eventualne američke okupacije Grenlanda značio bi tihu kapitulaciju pred novom stvarnošću.
Pozivanje na članak 42.7 Ugovora o Europskoj uniji, prema kojem članice moraju pomoći Danskoj u slučaju agresije, zvuči dobro u priopćenjima, ali ne mijenja odnos snaga. EU nema zajedničku vojsku, jedinstveno zapovjedništvo ni političku spremnost ući u otvoren sukob s vlastitim "zaštitnikom". Zato prijetnja "krajem NATO-a" djeluje kao blef upućen prije svega domaćoj nervoznoj javnosti, dok svi koji ozbiljno prate politiku znaju da sudbina saveza ovisi gotovo isključivo o odluci SAD-a.
Trump i blef: tko zapravo ima karte
Trumpova izjava da SAD "moraju posjedovati Grenland" uklapa se u njegovu logiku poslovnog pregovarača koji testira granice druge strane. Kada s europske strane dolazi odgovor da bi to bio "kraj NATO-a", za njega je to prije svega prilika da vidi radi li se o stvarnoj crvenoj liniji ili samo o još jednoj frazi. Sve što je dosad vidio od Europe govori mu da se radi o blefu.