Korak do "nuklearnog bezdana" i kako ga spriječiti, prema bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko već je tri desetljeća na vlasti. On na vlasti pamti i Rusiju prije Putina, Europu neposredno nakon pada Berlinskog zida, početak i nastavak širenja NATO saveza, eskalaciju napetosti između Rusije i Zapada, puč u Kijevu, aneksiju Krima, prvi rat u Donbasu, a bio je i više od pasivnog promatrača kad je 24. veljače ove godine Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu jer dio ruskih snaga prešao je na ukrajinski teritorij i iz pravca Bjelorusije.

Lukašenka je Zapad kroz dugu karijeru nastojao privući k sebi, pa udaljiti, ponovno privući, a danas prema njemu ima neki pomalo nedefinirani stav. Iako će neki reći da je Bjelorusija danas ruski satelit, a Putin i Lukašenko otvoreno pričaju o asimilaciji dvije države u jednu (više Putin, manje on), na Zapadu osjećaju da još uvijek nije vrijeme da se potpuno okrene leđa Lukašenku. Čak i kad su godinu ranije izbile velike anti-vladine demonstracije protiv njega, Zapad je dosta mlako reagirao.