Šef IAEA-a, Rafael Grossi, svojim je angažmanom i dvosmislenim izjavama stvarao potencijalno opravdanje za američko-izraelsku agresiju na Iran

Ključni dokument koji je poslužio kao "institucionalno pokriće" za izraelsku agresiju na Iran bila je rezolucija Odbora guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), temeljena na izvješću glavnog ravnatelja Agencije, Rafaela Grossija. U intervjuu za Christiane Amanpour (čiji militaristički stavovi su već dio opće mainstream medijske kulture), samo nekoliko sati nakon što su bombe pale na Natanz i Fordow, Grossi je pokušao ublažiti ton vlastitog izvješća. No, šteta je već bila počinjena. Njegove formulacije – dvosmislene, alarmantne i lišene pravne čvrstoće – odigrale su ulogu koja je teško zanemariva u eskalaciji koja je uslijedila. Mnogi analitičari i bivši diplomati otvoreno se pitaju je li Grossi, svjesno ili ne, omogućio izraelskom i američkom vojnom aparatu da pravno i politički opravdaju napad na suverenu državu.

Od kada je 2019. izabran za glavnog ravnatelja IAEA-e, Grossi je bio odgovoran za implementaciju statuta Agencije, s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja. Međutim, njegova izvješća o iranskom nuklearnom programu sve češće sadrže tvrdnje koje se, iako tehnički točne, interpretiraju na načine koji povećavaju nesigurnost i sumnju. Umjesto smirivanja, Grossijev pristup rezultirao je eskalacijom iranskog nuklearnog pitanja – tj. ponovnim prikazivanjem Irana kao prijetnje svjetskom miru bez čvrstih dokaza.