Kineski ulaz u Srednju Ameriku

Gotovo 60 godina najznačajnija azijska sila u Srednjoj Americi nije bila Narodna Republika Kina, već Tajvan. Panama, Dominikanska Republika i El Salvador počeli su s velikim preokretom 2017., i mnoge su iznenadili prebacivši svoje diplomatsko priznanje u Peking, pridruživši se Kostariki, koja je to učinila 2007. Dok četiri srednjoameričke nacije ostaju danas u sve manjem krugu pristalica tajvanske neovisnosti – a njega čine Belize, Gvatemala, Honduras i, što je zanimljivo, Nikaragva - pošteno je zapitati se jesu li i ti savezi sada u opasnosti. Danas kineski metodički napor za veće uporište u Srednjoj Americi više nikoga ne iznenađuje. Iako odnosi Pekinga u ovoj zemljopisnoj sredini još nisu tako duboki kao u Južnoj Americi, kineska vlada očito vidi priliku za proširenje svoje prisutnosti i iz komercijalnih i iz geopolitičkih razloga. Kina se nada da će Panamu pretvoriti u drugu os svoje "Inicijative za pojas i put" za Ameriku i steći povlašteni pristup jedinom pravom strateškom dobru na tom području: Panamskom kanalu. U međuvremenu, akutna potreba zemalja Srednje Amerike da se oporave od posljedica pandemije COVID-19, kao i rastuća želja nekih vlada za "prilagodljivijim" zamjenskim partnerom Sjedinjenim Državama, mogu predstavljati povoljan kontekst koji još više gura ovu regiju u zagrljaj Pekinga u narednim godinama.

Čini se da je rastuća kineska prisutnost godinama bila ispod radara Sjedinjenih Država i drugih promatrača. Čini se da čak ni prebacivanje diplomatskog priznanja Kostarike iz 2007. na Peking tada nije pokrenulo mnoga zvona za uzbunu. Uostalom, Kostarika je pouzdan saveznik Sjedinjenih Država i nijedna druga srednjoamerička država nije to odmah slijedila. Nadalje, početni rezultati ulaska Pekinga bili su oskudni i problematični, činjenica koju sukcesivne vlade Kostarike nisu skrile. Pojavili su se problemi s projektima koje je vodio Peking, poput poboljšane ceste do karipskog lučkog grada Limóna, otkazivanja plana izgradnje rafinerije nafte, neuspjelih pokušaja Kine da osvoji infrastrukturne projekte i nesposobnosti (ili nespremnosti) vlasti i poduzetnika Kostarike za privlačenjem više turista iz Kine. Čak ni postojanje Sporazuma o slobodnoj trgovini (FTA) između dvije zemlje od 2011. godine, niti "strateški odnos" za koji su Kina i Kostarika obećali da će se razvijati nakon 2015. godine, nije bio dovoljan da izazove značajnu zabrinutost Washingtona.