Je li Turska Republika Sjeverni Cipar imalo neovisna o Ankari?

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan planirao je trijumfalni posjet nepriznatoj Turskoj Republici Sjeverni Cipar 19. i 20. srpnja, ali nije ga zasjenio nitko drugo do političke elite domaćina. Sam posjet obilježavanju 47. godišnjice turske invazije na Cipar postao je poznat po Erdoganovoj želji da poveća utjecaj Ankare na istočnom Mediteranu i ojača svoj položaj regionalne sile, ali i s globalnijom ulogom. Koji su to bili znakovi? Prije svega, to je njegova teza da na otoku žive dva odvojena naroda, postoje dvije odvojene države i budući pregovori o sudbini Cipra moraju se voditi s ove početne pozicije. Erdogan pokušava preformulirati pristup rješavanju ciparskog pitanja - i Grčka i Republika Cipar, kao i EU, protive se toj metodi. Za njih je otok Cipar jedna država. Međutim, Erdoganu je tamo potrebna zasebna turska država da bi se utvrdio utjecaj Ankare na istočnom Mediteranu i dijelovima Bliskog istoka.

Erdogan je iz torbe neoosmanizma izvadio nove stvari. Jedna je uspostava mornaričke baze za dronove na sjevernom Cipru. To više nisu bezazleni izumi, a u budućnosti se baza može proširiti na drugo oružje. Druga novina tiče se Srbije. Erdogan je najavio da će lobirati u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama za međunarodno priznanje Kosova, iako je u sasvim dobrim odnosima sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. I ovdje sjaji želja za globalnijom ulogom inače regionalne Turske. Međutim, dvije ljevičarske ciparsko-turske stranke stale su protiv ove politike: tu su dvije najveće oporbene sile, Republikanska turska stranka i Socijaldemokratska stranka. Njihovi zastupnici (15 od 50) bojkotirali su Erdoganov govor u parlamentu u kojem je prenosio svoje poruke. U salu nisu ušli ni bivši predsjednici Mustafa Akanci i Mehmet Ali Talat. Svi oni proglašavaju savezno ujedinjenje Cipra i protive se miješanju Ankare u poslove sjevernog Cipra. Nije li neoosmanizam pao upravo na Cipru?!