Izravno iz Beograda: Hoće li SPC priznati nezavisnost Kosova?

U glavnom gradu Srbije sve se više govorka o predstojećem koraku Srpske pravoslavne crkve (SPC) o Kosovu, odnosno o mogućnosti da crkvene institucije priznaju neovisnost Kosova od srbijanske države ako bi se zaštitili vrijedni povijesni i sakralni spomenici svetosavlja na Kosovu i jamčila sloboda vjeroispovijesti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je još krajem srpnja ove godine pozvao na široki društveni dijalog o Kosovu (odnosno Kosmetu – Kosovu i Metohiji, kako se naziva ovo područje u srbijanskom službenog diskursu). Nekoliko dana kasnije su ovaj dijalog prihvatili Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU), SPC i dio oporbe. Ovaj dijalog izazvao je mnogo bure u srpskom javnom i političkom životu.

Mnogi smatraju da time srbijanska vlada želi prenijeti dio odgovornosti na druge važne aktere srbijanske politike, a posebice na SPC koja, uz vojsku, uživa najveće povjerenje javnosti u Srbiji. Ukoliko bi SPC prihvatila neovisnost kosovske države, to bi značilo da doista ništa nije moguće u pogledu stava vlade u Beogradu oko nepriznavanja Kosova. Osim toga bi se razriješili dvanaestogodišnji pregovori Beograda i Prištine ili bi se barem pomaknulo s mrtve točke što je Srbiji iznimno potrebno zbog njezinog procesa pridruženja Europskoj uniji. I dok se javnost i dalje populistički zadovoljava proruskim i protuzapadnim stavovima, vlast u Beogradu zapravo krupnim koracima napreduje prema Bruxellesu, sa željom što bržeg savladavanja raznih poglavlja, a osobito poglavlja 35 koje je najveća prepreka pridruživanju. Radi se o poglavlju kojem je dan status posebnog značenja, a radi se o pravnom naslijeđu EU oko neke teme. Primjerice, Hrvatska je morala rješavati to poglavlje oko granice na Neumu i u pogledu prianjanja uz Protokle iz Kyota oko emisije stakleničkih plinova; Bugarska je morala zatvoriti nuklearnu elektranu Kozloduj. U slučaju Srbije se prvenstveno radi o dijalogu Beograda i Prištine koji se uz pomoć EU vode u Bruxellesu.