Između mira i stvaranja "super-zombi" Ukrajine za trajno ratovanje protiv Rusije: Hoće li europski narod na ulicama zaustavljati destruktivnu politiku koja odbacuje pregovore? Donosi li zima revoluciju?

Turski predsjednik Erdogan poručio je kako je Putin danas "znatno mekši i otvoreniji za pregovore nego ranije". Također je istaknuo kako "još uvijek ima nade" da bi se sukob u Ukrajini mogao okončati putem pregovora. Vjerojatno i jest tako, ali znači li to nešto u ovom trenutku? Jer uvjete za pregovore, u ovom trenutku, nije baš lako ni zamisliti, kamoli biti optimističan da će se isti uskoro dogoditi. Ipak, dobro je da bar netko od relevantnih stranih državnika drži da "još uvijek ima nade" jer iz toga proizlazi i da je i sam zainteresiran za mirovni proces i okončanje sukoba.

Ima li tog sentimenta u Europi? Usudi li se više itko uopće reći da se nada "sporazumnom rješenju" ili se ustručavaju čak i spominjati pregovore u strahu da se to, u postojećoj psihologiji, ne interpretira kao stav koji ide na ruku Rusiji?