Stvarna ljevica sad ima priliku odvojiti se od oportunističkog liberalizma, a "tko je tko" vidi se po tome tko ima hrabrosti dići glas protiv izraelske agresije na Gazu

Godinama već traje velika kriza na ljevici, što se vrlo jasno vidi i iz izbornih rezultata diljem Europe. Gotovo da nema zemlje gdje desnica nije snažno ojačala - i to desnica u pravom smislu te riječi, ne desni centar, ne neka "blaga desnica" koja je dugo vremena vladala u gabaritima konzervativne politike. Desnica koja jača ide na kompasu koliko god desno realno može u ovom trenutku. Staje taman pred linijom za koju zna da, za sad, još uvijek ne smije prijeći. Sve te "tvrde" desničarske stranke gradile su svoj uspon kroz sva raspoloživa sredstva, dobro se koristeći i navodnom preferencom za slobodu govora, gurajući okvir koliko se moglo ne bi li pritom dosegli nužan utjecaj kod biračkog tijela. U tom procesu se eksploatirao baš svaki društveni fenomen ili vanredna pojava.

Desnica je tako s iznimnom uspješnošću kapitalizirala na općem strahu od nedavne pandemije, a naročito obaveznog cijepljenja. Vlasti su im pritom dale, ponudile na pladnju, situaciju za skupljanje ogromnih bodova jer su znanstvenu metodu, koja kao takva mora uključivati i stručnu debatu, podredili radikalnoj ideji da bi narodi morali vjerovati u učinkovitost i bezopasnost medicinskih proizvoda američkih korporacija kojima je, čak po sili zakona, glavna i najveća obaveza zrgtanje profita.