Kad god se na Bliskom istoku otvori novo bojište, javni govor na Zapadu prvo proizvede moralnu kulisu. Govori se o demokraciji, pravima žena, nuklearnoj prijetnji, regionalnoj stabilnosti, sigurnosti saveznika. Burze zatim odigraju svoj kratki optimistični igrokaz, kao da je svaki prekid vatre ujedno i početak mira. No ispod te površine često djeluje mnogo starija i mnogo sirovija logika. Alex Krainer, bivši upravitelj hedge fondova, u svojim analizama upravo na to upozorava: stvarni motiv nije ni veo, ni uran, ni humanitarna retorika, nego osvajanje "kolaterala" – stvarnog bogatstva koje može produžiti život sustavu koji se iznutra urušava.
O čemu je tu zapravo riječ? Krainer podsjeća da je Iran među najbogatijim državama svijeta po prirodnim resursima i barata procjenama od oko 35 bilijuna dolara ukupnog prirodnog bogatstva. Može se raspravljati o točnoj brojci, ali bit nije u točnoj brojki. Bit je u tome da Iran posjeduje ono što prezaduženi, financijalizirani Zapad sve manje ima: energente, rude, geografski položaj, stratešku dubinu i političku volju da tim bogatstvom ne raspolažu zapadne banke i multinacionalne kompanije. U tom smislu Iran nije samo država koju se želi disciplinirati, Iran je zalog koji se želi preoteti.