Ulazak Hutija u rat na strani Irana, praktično potvrđen jučer i danas (28. i 29. ožujka) njihovim prvim napadima na Izrael u sklopu aktualnog američko-izraelskog rata protiv Irana, mijenja geometriju sukoba više nego što na prvi pogled izgleda. Rat se širi u puni "luk otpora" koji povezuje Iran, Jemen, Libanon, Irak i pomorske tjesnace kroz koje prolazi krvotok svjetske trgovine. Upravo zato Hutiji postaju važni. Oni dolaze kao dodatni pravac iscrpljivanja koji širi bojište i tjera protivnika da troši resurse na još jedan front.
Njihova snaga primarno leži u geografiji i asimetriji. Iz Jemena se otvara južni vektor prema Izraelu, ali i prijetnja Bab el Mandebu, morskom uskom grlu koje vodi prema Sueskom kanalu. Taj prolaz, koji Arapi zovu Vrata suza, širok je tek 29 kilometara na najužoj točki. Tko tamo može izazvati trajni osjećaj nesigurnosti, taj ne mora potopiti velik broj brodova da bi proizveo globalan učinak. Slično kao i kod Hormuza, dovoljno je da osiguravatelji podignu premije, a ratni brodovi počnu trošiti skupe projektile brže nego što ih industrija može nadoknaditi.