Honduras - kako su Amerikanci pomogli uspostavu desne autokracije

Svi znamo koliko je smiješno više nazivati Sjedinjene Države zaštitnikom demokracije u svijetu. Vanjska politika Washingtona oduvijek je bila vođena čistim pragmatizmom i prevrtljivošću, što se može lako vidjeti u slučaju Latinske Amerike. Američki predsjednici su brzi u odbacivanju demokratske podloge u izborima ljevičarskih vladara Venezuele, Bolivije i Nikaragve, ali u slučaju sumnjivog izbora autoritarnog konzervativnog predsjednika Hondurasa to se nije dogodilo. Trumpova administracija reagirala je sporo i slabo na široke neregularnosti oko izbora Juana Orlanda Hernandeza u Hondurasu 26. listopada. Njegov ljevičarski protivnik Salvador Nasralla tvrdi kako je on odnio pobjedu. Hernandez je poznat po prethodnim nezakonitim manevrima u političkom svijetu, te se kandidirao za ponovni izbor iako honduraški ustav to ne dopušta.

Honduras, zemlja u Srednjoj Americi, stiješnjena između Gvatemale i Nikaragve, ima dugu povijest vojne uprave, korupcije, siromaštva i kriminala, te se smatra jednom od najmanje stabilnih država Srednje Amerike. Do sredine osamdesetih u Hondurasu je vojska dominirala vladom, s jakom potporom Amerikanaca koji su u Hondurasu vidjeli zaštitni obruč protiv revolucionarnih pokreta u regiji. Od tada, civilni predsjednici pokušali su umanjiti moć vojske, s raznim razinama uspjeha. U zemlji su uobičajena razbojstva, drogeraški ratovi i iznuđivanja, a Honduras ujedno drži i neslavno prvo mjesto po broju ubojstava po glavi stanovnika. Nejednakosti u bogatstvu su velike i skoro polovica stanovništva živi ispod razine siromaštva. Tisuće Honduranaca odlazi svake godine u Sjedinjene Države, a dio plaće koju šalju kući su vrlo važan izvor prihoda mnogih obitelji. Zemlja se oslanja na velik izvoz voća, osobito banana, a poznata je i po izvozu kave. U zemlji živi oko devet milijuna ljudi, koji govore španjolskim i indijanskim jezicima, te su poznati kao pobožni rimokatolici.