Europa se, izgleda, napokon budi, ali budi se u trenutku kada se situacija već ozbiljno nagnula protiv nje. Trumpova poruka je brutalno jasna. Dodatne carine na Dansku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Njemačku, Nizozemsku, Finsku i Veliku Britaniju, prvo 10% (od veljače), zatim 25% (od lipnja), i tako valjda sve dok Washington ne dobije Grenland. U europskim prijestolnicama glume iznenađenje, traže hitne sastanke veleposlanika, šalju poruke solidarnosti. Ono što sada nazivaju šokom godinama je bilo je vidljivo već puno ranije. Trump koristi instrument koji najbolje poznaje, kombinaciju ekonomske prisile i otvorenog ponižavanja, i udara upravo tamo gdje Europa najviše ovisi o američkoj zaštiti i milosti.
U isto vrijeme do izražaja dolazi licemjerje europske politike zadnjih godina. Čitav projekt rata u Ukrajini gradio se na stalnom dodvoravanju Washingtonu. U Bruxellesu i Berlinu govorilo se o povijesnoj prilici da se Rusiji nanese "strateški poraz", tražilo se sve više oružja, sve više sankcija, sve više američke vojne i obavještajne podrške. Europske ekonomije već su tada plaćale račun u obliku skuplje energije, gubitka ruskog tržišta i vlastite deindustrijalizacije. Trump je to čitao kao slabost. Vidio je kontinent koji ne može ni rat voditi bez američke logistike, bez američkog LNG plina, bez američke industrije oružja. Takav kontinent sada je idealna meta za ucjenu oko Grenlanda.