Trumpovo povlačenje u Davosu izgleda kao smirivanje situacije, ali cijeli kontekst oko Grenlanda pokazuje nešto drugo. Nakon nekoliko tjedana u kojima je otvoreno razmatrao mogućnost uzimanja tog danskog teritorija, uz prijetnje carinama i priču o vojnoj opciji, američki predsjednik sada poručuje da se odustaje i od sile i od carina. U govoru na Svjetskom ekonomskom forumu ponovio je kako Sjedinjene Države žele Grenland zbog sigurnosti, djelomično i resursa, ali naglašava da ga neće zauzeti vojnom akcijom. Istog dana objavljuje da se odustaje od carina koje je već najavio za 1. veljače. Na površini to izgleda kao povratak razumu, u stvarnosti je riječ o još jednom skoku iz jednog ekstrema u drugi, unutar iste strategije.
Detalji posljednjih tjedana otkrivaju koliko je ta strategija agresivna. Trump je na društvenim mrežama prijetio carinama od 10% na svu robu iz Britanije i niza država Europske unije, uz najavu da bi se taj udar povećao na 25% tijekom ljeta. Te carine predstavljene su kao pritisak sve dok Europa ne pristane na prodaju Grenlanda. U europskim glavnim gradovima takav potez opisan je kao ucjena i oblik političkog iznuđivanja. Prema neslužbenim izvorima iz Bijele kuće, ideja carinskog pritiska potekla je od ministra trgovine i dijela kabineta, koji su pokušali smisliti instrument pritiska koji bi zadovoljio predsjednikov apetit za demonstracijom moći, ali bez otvorene vojne prijetnje.
Kako pišu Reuters i još neki mediji, pozivajući se na svoje izvore, u pozadini su se vodile napete rasprave unutar američke administracije. Dio suradnika, uključujući potpredsjednika J. D. Vancea i državnog tajnika Marca Rubija, pokušavao je gurati "srednji put" - pregovore i širenje prisutnosti na Grenlandu kroz dogovor o bazama i resursima. Drugi su bili spremni držati na stolu i prijetnju aneksijom. U toj grupi spominje se zamjenik predstojnika ureda Stephen Miller (koji se već pokazao kao najradikalniji akter, vidi: Millerova doktrina snage stupa na snagu - dok je Europa hipnotizirana Rusijom Amerika joj sprema oduzimanje teritorija i budućnosti). Trump je već ranije imenovao posebnog izaslanika za Grenland, guvernera Louisiane Jeffa Landryja, ohrabren uspješnom operacijom otmice Nicolasa Madura početkom siječnja. Taj niz poteza stvara sliku vodstva koje se kreće od tajnih planova i imenovanja posebnih ljudi za jednu teritorijalnu ambiciju, do javnih prijetnji silom i carinama, pa zatim do naglog povlačenja.
Davos je poslužio kao pozornica za novo, blaže lice iste ambicije. Nakon susreta s glavnim tajnikom NATO saveza Markom Rutteom, Trump objavljuje da je postignut okvir budućeg dogovora o Grenlandu i cijeloj arktičkoj regiji. Tvrdi da je riječ o rješenju koje bi bilo dobro za Sjedinjene Države i sve članice NATO pakta. Spominje mogućnost sporazuma o mineralnim pravima, dodatnim bazama i velikom raketnom obrambenom projektu koji naziva Zlatna kupola, sustavu za zaštitu od dalekometnih projektila. Kaže da je riječ o poslu koji vrijedi "vječno", poslu koji osigurava trajnu prednost u pogledu sigurnosti i minerala.