Geopolitika hadža i pitanje internacionalizacije Meke i Medine

Godišnje hodočašće u Meku, najsvetije hodočašće islamskog svijeta, poznato kao hadž ili hadžiluk, otpočeo je ove godine 31. kolovoza. Svake godine nekoliko milijuna muslimana iz svih krajeva svijeta odlaze u dvije najsvetije džamije islama, one u Meku i Medinu. Ali hadž je u posljednjih nekoliko desetljeća nadišao značaj religijskog hodočašća i zadobio je izraz saudijske moći. Nadzor nad svetim džamijama u Meki i Medini, a samim time i nadzor nad hadžem, daju saudijskoj kraljevskoj obitelji legitimnost koju nema niti jedna druga zemlja islamskog svijeta i određuje Rijad kao vođu islamske zajednice, osobito među sunitskim Arapima. Taj nadzor je izvor stabilnosti unutar Saudijske Arabije i temelj njezinog regionalnog utjecaja, moć koje se Rijad neće tako lako odreći unatoč najavama o propitivanju ove nadležnosti u mnogim islamskim zemljama.

Svaka sila koja nastoji dominirati Bliskim istokom jednostavno mora kontrolirati i arabijsku regiju Hedžaz, koja se nalazi u zapadnom dijelu Arabijskog poluotoka i uzduž obale Crvenog mora. Odavde je bilo moguće trgovati s područjima na sjeveru, preko Sinaja, i prema jugu, kroz tjesnac Bab el-Mandeb. No pravi dragulji ovog područja su Meka i Medina. Kroz povijest se mijenjalo vlasništvo nad Hedžazom, posljednji put 1927. kada je regija pala pod vlast osnivača modernog saudijskog kraljevstva i oca osnivača saudijske kraljevske dinastije Abdulaziza bin Abdulrahmana al-Sauda. Abdulaziz je počeo širiti svoj teritorij u regiji u idućih nekoliko desetljeća, ali je znao da je njegova vlast nad Hedžazom kamen temeljac vladavine. Devedeset godina potom, Saudijci shvaćaju da njihova vlast nad Mekom i Medinom nisu prirodne. Ona je tek kap u moru 1400 godina duge povijesti islama, a sami znaju kako su njihovi preci pokušali ostvariti kontrolu nad poluotokom tijekom 18. i 19. stoljeća, kada su dva grada stalno mijenjala gospodare. Osobito se to odnosilo na borbu lokalnih Arapa i osmanlijske vlasti.