Fukushima – prekretnica u razvoju i korištenju nuklearne energije

Obično se smatra da se nakon katastrofe na nuklearnoj elektrani Fukushima u Japanu tempo razvoja nuklearne energije u čitavom svijetu značajno usporio. Ipak, detaljna analiza situacije pokazuje da se ne radi o slabljenju nuklearne generacije – samo se naglasak stavlja na neke druge stvari.

Pogledajmo prvo kratku povijest nuklearnih elektrana koja kaže sljedeće: na početku je postojala jedna, jedinstvena snaga koja se sastojala od tehnokrata (inženjera, znanstvenika, velikih tvrtki te država) koji su zagovarali primjenu i brz razvoj novog, nuklearnog energetskog izvora koji bi čovječanstvo oslobodilo ovisnosti i ograničenja zbog primjene fosilnih goriva. Potom smo 70-tih, pojavom zelenih i brojnih drugih liberalnih pokreta, svjedočili i jačanju pokreta protiv nuklearne energije. Taj se pokret podudara s lansiranjem opširnih programa izgradnje nuklearnih elektrana nakon naftnog šoka 1973.-1974. godine. Upravo u tom razdoblju su primjerice Francuska i Japan pokrili svoj teritorij novim reaktorima. Od kasnih 80-tih i nakon černobilske katastrofe omjer snaga između spomenutih dviju grupa, za i protiv, poprima kontrastan razvoj, ovisno o zemlji. Tako u Francuskoj i Japanu tehnokrati prevladavaju i marginaliziraju zelene, ograničivši ih na razinu bučne opozicije s vrlo malim utjecajem na procese odlučivanja. Suprotno tome, u zemljama poput Njemačke, Finske, Italije... zeleni su dovoljno snažni da mogu blokirati razvoj bilo kojeg projekta nuklearne elektrane. U SAD-u je, pak, naftaški lobi, a ne zeleni, utišavao nuklearni program.