Putnici su spasili avion, istraga još nema motiv, ali izraelska vlast već je dobila heroje, neprijatelja i kadar u kojem nema Gaze.
Avion je u manje od pola minute izgubio gotovo 4.300 metara visine. U kabini je bilo krvi, ranjeni kapetan ležao je na podu, a nekoliko putnika i članova posade pokušavalo je spriječiti katastrofu. Nekoliko sati poslije, kada su se putnici leta FZ1073 vratili u Izrael, na aerodromu Ben Gurion čekao ih je Benjamin Netanyahu. Kamere su bile uključene, krvava odjeća još nije bila presvučena, a premijer je već imao junake koje je mogao zagrliti.
Politički kadar bio je gotovo savršen: Izrael kao meta, izraelski građanin kao heroj i Netanyahu kao čovjek koji stoji između naroda i neprijatelja. Incident je njegovoj politici došao kao naručen — što nipošto ne znači da je bio naručen. Za bilo kakvu takvu tvrdnju nema ni traga dokaza. Ali između autentičnog događaja i njegove političke eksploatacije nema proturječja. Događaj se nije morao proizvesti da bi se od njega proizvelo značenje.