Sam Netanyahu tvrdi da je 40 godina čekao na rat protiv Irana, i sad je dočekao. Tvrdnja da je uspio nagovoriti SAD da krene u rat s njim svakako stoji, jasno je vidljiva iz priloženog, ali to nipošto nije cijela priča. Činjenica je da je sam SAD isto toliko čekao na svoju "povijesnu priliku" da uništi Iran, a sad su se interesi potpuno poklopili.
Zapravo imamo dvije države koje osjećaju da im vrijeme naglo curi, a to curenje su proizveli sami. Izrael je svojim postupcima u regiji stvorio trajnog neprijatelja u Iranu i sad osjeća da će Iran uskoro dovoljno napredovati da ga se više ne može zaustaviti ni sankcijama ni direktnim napadom (vjerojatno je ta točka već prijeđena). S druge strane SAD osjeća istu stvar, ali na globalnoj razini - da je Kina već toliko napredovala da je se uskoro više neće moći zaustaviti te da će pred njenim napretkom ubrzo izgubiti status globalnog hegemona. Dakle, i Izrael i SAD su se našli u jednom kritičnom trenutku, kad moraju djelovati iz panike, jer osjećaju da im se "prozor djelovanja naglo zatvara". Ne čudi stoga da su u ovu operaciju, možda i njihov posljednji rat, ušli zajedno.