Dobrodošli u Katoličku Republiku Poljsku

Dosta je online 'tinte' potrošeno kod nas, i vani, za pisanje o poljskom čudu koje je preživjelo gospodarsku krizu 2008. No, uza sve to postoji jedna prljava tajna koja ne samo da se ne pojavljuje kod nas , što je i za očekivati, nego i u zapadnim medijima isto; da je Poljska odavno potonula u ralje nacional-katolicizma; gdje uzde vlasti uglavnom imaju najreakcionarniji biskupi i njihovi posilni iz vladajuće elite. Tekstove o tome rijetko ćete vidjeti u The Guardianu ili The New York Times-u , ako izuzmemo reportaže o nedavnim masovnim prosvjedima Poljakinja, iz čistog razloga što se na Poljsku gleda kao na branu od ruske prijetnje. Premda je ironično da u svojoj biti Poljska i Rusija su preslika jedna druge, jer obje su klero-fašistoidne, obje su ksenofobne; ljudska prava, ženska reproduktivna i LGTB prva su smijurija. S jednom malom razlikom da ruska politička elita ima čvrste uzde nad svojim klericima, dok u Poljskoj politika se uglavnom vodi jednim uhom okrenutim prema Vatikanu i lokalnoj kardinalskoj palači, a drugim prema svojim novim gospodarima u Washingtonu.

Jedan od primjera sljepila i gluhoće zapadnih medija na stanje u Poljskoj je i to da nitko osim kršćanskih siteova, kao što je npr CBN News, nije prenio održavanje čudnog događaja , krajem prošle godine, u Crkvi Božanske milosti u Krakovu gdje je upriličena 'ceremonija ustoličenja' Krista za kralja Poljske. Sam događaj bio bi smiješan da tom show-u nije prisustvovao i predsjednik države Andrezj Duda. Takve i slične ceremonije bi očekivali u Iranu , Arabiji , Filipinima ili Rusiji itd. no ne u i članici EU. S druge strane, što reći za zemlju gdje je nacional-katolička mitomanija dosegnula toliku razinu da se doslovce možete popikavati na kipove Karola Wojtyle( Ivan Pavao II. ); koji često puta stoje na istim mjestima gdje su bili kipovi Lenjina.