Chavez: "Venezuela se nikad neće vratiti neoliberalizmu, ona će nastaviti prijelaz ka demokratskom socijalizmu 21. stoljeća"

Ove značajne riječi izgovorio je Hugo Chavez nakon pobjede na predsjedničkim izborima, pobjede koja je označila kraj dugogodišnjih nastojanja Sjedinjenih Američkih Država da demokratskim putem potkopaju Bolivarijansku Republiku Venezuelu. Sjedinjene Američke Države u više su navrata pokušale naškoditi Chavezovim reformama, financirajući preko raznih nevladinih organizacija, političke skupine koje se suprotstavljaju Chavezu. Spomenute grupacije, pretvaraju se da su im ciljevi zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije, a u stvari predstavljaju stranu agenturu koja perfidnim tehnikama radi s ciljem promjene vlasti.
Stvarni cilj, tih od strane SAD-a financiranih sabotera – kako ih naziva Mike Whitney, suradnik Global Research centra za globalizaciju –bio je svrgavanje predsjednika Chaveza.
Evo izvadak iz članka Eve Golinger, poznate venezuenske novinarke, koja se bavila temom:
"U Venezueli, Sjedinjene Američke Države podupiru protivnike Chaveza već više od osam godina, uključujući i one koji su pokušali državni udar protiv predsjednika Chaveza u travnju 2002. godine. Od tada se financiranje znatno povećava. U svibnju 2010. godine izašao je izvještaj koji procjenjuje stranu pomoć političkim grupama u Venezueli, naručen od Nacionalne zaklade za demokraciju. Izvještaj je otkrio da se više od 40 milijuna američkih dolara godišnje (većinom iz američkih agencija) usmjerava prema grupacijama koje su neprijateljski nastrojene prema Chavezu."
Alan Weinstein, jedan od osnivača Nacionalne zaklade za demokraciju, koja je naručila spomenuti izvještaj i obavila podatke, otkrio je jednom u Washington Postu: "Ono što radimo danas, rađeno je u tajnosti prije 25 godina od strane CIA-e".
Za borbu protiv Chaveza, Nacionalna zaklada za demokraciju je tako 2009. godine izdvojila 1.818.473 američkih dolara, što je bilo više nego dvostruko u odnosu na prethodnu godinu.
Unatoč svim ovim neugodnim činjenicama, Chavez se kao i obično nepokolebljivo državo svog puta, vjerujući u ispravnost reformi koje je započeo. Pobjeda nije izostala, Chavez je dobio preko 8 milijuna glasova, što je za 700 tisuća više nego na izborima 2006. godine.
No istodobno, ojačala je i oporba. Razlozi za to su raznovrsni, ne treba ih tražiti jedino u infiltraciji stranog kapitala u izborni proces, iako je i to zasigurno odigralo određenu ulogu.

Brazilski novinar Pepe Escobar, dopisnik Asia Timesa, za Russia Today objasnio je svoje viđenje izbora.
On ističe dvostruko značenje ovih predsjedničkih izbora. Oni su i "unutrašnji venezuelanski izbori" kao i geopolitički izbori. Dakle ne radi se samo o unutrašnjoj ekonomskoj situaciji Venezuele, nego i o njezinoj vanjsko-političkoj usmjerenosti. Za vanjsku situaciju, Escobar tvrdi, da će Chavezov novi predsjednički mandat značiti "smanjenje utjecaja washingtonskih agenata ili samog Washingtona u integraciji Južne Amerike."
Što se unutrašnje situacije tiče, Escobar je opisuje kao sukob siromašnih i urbane srednje klase, koja bi željela trošiti što više i provoditi svoje vrijeme u trgovačkim centrima ispijajući martini. Urbana srednja klasa se osjeća ugroženom jer četrdeset i tri posto proračuna Chavez usmjerava za socijalnu politiku. Siromašniji slojevi društva imaju stoga izravnu potporu u predsjedniku Chavezu koji demokratskim metodama provodi klasnu borbu protiv ekonomske nejednakosti.
No, problem korupcije ostaje i dalje velik problem Venezuele. S tim se slaže i Escobar, pa kaže:" Mnogo toga što Capriles govori nije strogo neoliberalno ili desno, on je neo-liberalni desničar, nije striktno demokrat, ali ono što je govorio o korupciji je točno. To je nešto što se događa ne samo u Venezueli, već također i u Argentini i Brazilu."