Europa mora izgubiti, zajedno s garniturom slijepe ulice, a samo mir u Ukrajini može je spasiti od političko-mentalnog posrnuća i kontinentalnog suicida

Sve je zrelo za veliku završnicu, za bar još jedan od onih dana kada se godine, možda i desetljeća, događaju u jednom danu. Dakako, priželjkivati takvo što moralo bi imati iznimno pozitivan predznak jer isto tako mogući su i povijesni dani koji skreću putanju čovječanstva u katastrofalnom pravcu. Slutiti da je pred nama pozitivan dan postalo je teško jer previše je bilo opreznog optimizma koji je na kraju razočarao. A malo tko je toliko razočarao kao Donald Trump. Reći nakon svega da se to ionako očekivalo je prigodno prisvajanje prognoze koja je ionako naginjala prema razočarenju. Veći pothvat bio je "uhvatiti se" na ono malo nade unatoč činjenicama koje su se nagomilale protiv. Ipak, sa situacijom kakva je, ništa nam se neće dogoditi ako se ponadamo još jednom, taman da je zadnji put, jer teško je vidjeti svijet koji beskonačno pleše na prijelomnim točkama bez da ga jedna zavrti u svojem pravcu.

Bilo bi čak dobro da je Trump sebe pretvorio u silu neizvjesnosti s predumišljajem, nekakvim genijalnim planom koji će mu omogućiti da pliva pored plutajućih bombi tzv. duboke države i njegovih neumoljivih saveznika s druge strane Atlantika. I ako mu se dogodi da u tome uspije možemo se samo pretvarati da je to sve pomno isplanirano jer reći da je jedan Donald Trump sasvim slučajno osigurao mir u svijetu bilo bi nekako previše poražavajuće za sudbinu tog svijeta.