Budućnost europske migracijske politike: Kako strah od imigranata jača radikalnu desnicu i postaje važan čimbenik u formiranju nove političke klime Europe?

Europski čelnici država i vlada dogovorili su se da utrostruče iznos financijskih sredstava za potragu i spašavanje te izdvojili sadašnjih devet milijuna eura mjesečno da zaustave krijumčarenje ljudi na Sredozemlju. Međutim, pravi cilj ove akcije su sami azilanti, koji su žrtva kako vlastitih vlada i nepovoljnih društveno-privrednih okolnosti, tako i izolacionističke europske imigrantske politike. Pitanje je uopće da li Europa ima jedinstvenu imigrantsku politiku ili se radi o prevladavanju nacionalnih interesa.

Svakako su južne zemlje Europske unije pogođene navalom ljudi na svojim obalama, a neke su za to krajnje nespremne – među njima, primjerice, Malta i Hrvatska. Druge zemlje, poput Italije, Grčke i Španjolske već se dulje vrijeme suočavaju s istim poteškoćama. Opasan put preko Sredozemlja oduzima vrtoglavo visok broj žrtava. Prenakrcani ribarski brodovi uzrok su smrti 700 osoba prije par dana, dok je prošlog tjedna nestalo 400 ljudi u moru Libije. Svi su osjetljivi na riječ 'Lampedusa'; u listopadu 2013. više od 360 ljudi utopilo se u moru blizu obale talijanskog otoka. Još gore, u rujnu 2014. 500 migranata je namjerno ubijeno na moru. Teško je uopće reći koliko ljudi godišnje pogine u pokušaju prelaska Sredozemlja. Međunarodna organizacija za migracije u svom izvješću iz rujna 2014. procjenjuje da se radi o 3072 osobe koje su poginule u migracijskom kretanju, što odnosi čak 75 posto svih smrtnih slučajeva migranata na svijetu.