Trump i Putin još jednom mimo Kijeva i Bruxellesa - kompromis koji može ugasiti najopasniji rat ili zadnja rampa prije velike eskalacije?

Sastanak Trump–Putin u Budimpešti nije samo još jedan redovni "krug" pregovora, već test koliko je europski kontinent spreman priznati da se rat u Ukrajini ne može okončati bez izravnog dogovora Washingtona i Moskve. Simbolika je moćna: ruski predsjednik ponovno dolazi u europsku metropolu, i to u državu članicu EU i NATO-a koja se otvoreno predstavlja kao "otok mira". Još važnije, za stol ne sjeda nitko iz Kijeva ni Bruxellesa. To nije puka protokolarna opaska, nego poruka – o budućnosti rata odlučivat će dvije sile koje jedine u ovoj priči posjeduju dovoljno poluge da ga zaustave ili produže.

Je li ovo, onda, tek jedan pokušaj u nizu ili posljednje stajalište prije velike eskalacije? Obje dinamike stoje paralelno. S američke strane Trump mora pokazati pomak nakon jalovog susreta na Aljasci u kolovozu, obećao je brzo okončanje rata i sada mu vrijeme politički curi. S ruske strane, Putinu odgovara kanal koji zaobilazi europske moralne propovijedi i svodi stvar na hladan razgovor o linijama, sankcijama i sigurnosnim garancijama. Ako Budimpešta ne iznjedri barem okvir prekida vatre, opasnost eskalacije raste: još razornije oružje na ukrajinskoj strani, dublji zahvati ruske infrastrukture po dubini i šire geopolitičko trganje krhkog poretka u Europi.