Božić na Bliskom istoku: Mogu li kršćani opstati?

Božićni blagdani izvor su sreće za mnogobrojne kršćane u svijetu. Ali za bliskoistočne kršćane, ovaj Božić je još jedan podsjetnik na razaranja te dva stoljeća stare zajednice. Posebno se to odnosi na sirijske kršćane, koji su nekoć činili čak deset posto stanovništva ratom razrušene zemlje. Više od milijun Sirijaca utočište pred građanskim ratom pronašlo je u susjednom Libanonu, zemlji koja ima tek četiri milijuna stanovnika. Među njima ima stotine, a možda i tisuće sirijskih kršćana koji su zajedno sa svojim muslimanskim sunarodnjacima pretrpjeli izgon iz svojih domova. Za razliku od pravoslavnih kršćana u Europi, neki kršćani istočnih crkava slave Božić kao i katolici, po gregorijanskom kalendaru.

Posljednjih godina broj kršćana u Siriji i Iraku je naglo pao uslijed nemira i napada od strane militantnih islamista i terorista. Libanon, koji ima veliku i životnu kršćansku zajednicu, čini se kao prirodno sklonište. Ali, s obzirom na rastuće napetosti s Linanoncima i nedostatka pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, izbjeglice nastoje pronaći nova skloništa. Mnogi kršćani se sada prijavljuju u lokalno UN-ovo sjedište kako bi dobili dopuštenje za preseljenje u zapadne zemlje. Neki su uspješno prodrli u zemlju poput Njemačke, Švedske i Australije. Proces bi mogao trajati godinama i nema jamstva uspjeha, posebice zbog europskih rasprava o izbjeglicama. Velika većina je odlučila da nema povratka u Siriju i Irak, ne samo zbog terorista, nego i zbog islamističkih boraca protiv Asadove vlasti koji ne gledaju dobro na kršćane. No, i u Libanonu su izbjeglice građani drugog reda. Sami se moraju snalaziti za gorivo i ogrjev, a malo koji sirijski kršćani će imati jelku za Božić.