Bitka za plinom bogati Istočni Mediteran mogla bi obilježiti 2020: Turska šalje vojsku u Libiju, ali to je tek dio jedne puno opasnije ambicije "širenja" turske granice sve do Afrike

Prije nekoliko sati turski predsjednik objavio je potvrdu onog što već danima najavljuje - Turska će poslati svoju vojsku u Libiju. Tvrdi kako je to od Turske zatražila vlast u Tripoliju. U današnjem govoru u Ankari turski predsjednik poručio je kako će 7. siječnja turskom parlamentu predstaviti rezoluciju o slanju vojske u Libiju. "Imajući u vidu da smo sada dobili i pozivnicu iz Libije, mi ćemo taj poziv i prihvatiti. Zakonsku regulativu o slanju vojske u Libiju uskoro ćemo predstaviti parlamentu", poručio je turski predsjednik.

Sjednica parlamenta održat će se 8. i 9. siječnja. Dakako, za očekivati je da će Erdoganov zahtjev proći što pak znači da u novo desetljeće i novu godinu ulazimo s još jednom vojnom intervencijom koja bi mogla dovesti do ozbiljnog rasplamsavanja ratnog sukoba u Libiji, ali i dovesti do angažmana još nekih utjecajnih aktera...

Za početak podsjetimo ukratko što se točno događa na sjeveru Afrike. Libija je nakon NATO vojne agresije 2011., u kojoj je brutalno ubijen dugogodišnji libijski predsjednik Muammar Gaddafi, pala u kaos koji je potrajao nekoliko godina. U najkraćim crtama - militantne skupine koje su srušile prethodnu vlast, a u neku ruku i sam koncept prethodne zemlje (Zelene revolucije), međusobno su zaratile i borile se za teritorij. Nakon nekoliko godina ovih kaotičnih skupina situacija se donekle iskristalizirala - stvorena su dva rivalska kampa, dvije međusobno nepriznate državne vlasti, jedna sa sjedištem u Tripoliju na zapadu zemlje te jedna sa sjedištem u Tobruku na istoku zemlje.

Iako obje zapravo dolaze iz iste anti-Gaddafi pozadine koja je naoružana i poduprijeta od strane Zapadnih sila 2011. godine, danas možemo govoriti o nekim specifičnim razlikama između Tripolija i Tobruka. Vlast u Tobruku više je "vojno-sekularnog" karaktera, dok su u Tripoliju dominantni islamistički kadrovi, uključujući ekstremistčke skupine iz obližnje Misrate.